Waldorfska pedagogija

Waldorfska pedagogija zastupa dijete kao individualno stvorenje te se potiče sloboda odabira aktivnosti. Također, odgajanje je u waldorfskim školama shvaćeno kao zajednički rad učitelja i roditelja.

Rudolf Steiner (osnivač waldrofske pedagogije) navodi kako je zadaća odgajatelja da u predškolsko vrijeme osigura djeci adekvatne fizičke uvjete jer ti fizički uvjeti djeluju na razvoj (predmeti, boje, prostor).
Također, vrlo je važno da roditelji sudjeluju uz odgajatelje u razvoju djeteta i u njegovom učenju.
U vrtiću se koristi samo prirodni materijal pa su i dječje igračke izrađene od prirodnog materijala.

Ova pedagogija zauzima posve drugačije stajalište od klasične pedagogije, čije se metode primjenjuju u državnim vrtićima i školama. Glavni cilj ove pedagoške metode je težnja za usklađivanjem djetetovog „duhovnog i zemaljskog dijela“, kroz mnogo veću slobodu u odgoju. Njemu se pristupa kao pojedincu čiji se razum, emocije, i htijenje nastoje oplemeniti i razviti kao cjelovito biće.

Stečeno znanje se ne provjerava pismenim i usmenim ispitivanjem i ne vrednuje se brojčanim ocjenjivanjem, već waldorfski učitelj djecu ocjenjuje pismeno, na kraju svake školske godine. U ovoj školi nema ni ponavljanja razreda. Odgoj i nastava se ne razlažu na teoriju i praksu, zbog čega nema odvojenog učenja zasebnih predmeta, već se nastava odvija po takozvanim „epohama“: jedan predmet ili tema se obrađuju dvaput godišnje, u trajanju od tri do četiri tjedna.

U waldorfskoj školi jedan učitelj prati djecu svih osam godina školovanja, koje je ukupno podijeljeno u 12 razreda. Ovo školstvo objedinjuje osnovnu i srednju školu zajedno. Ostale četiri godine pohađa se predmetna nastava. Učenici koji žele maturirati pohađaju poseban trinaesti razred, koji je priprema za državnu maturu van waldorfske škole.