Uvod u waldorfsku pedagogiju

„Dijete se sastoji iz sto,
Ima sto jezika, sto ruku, sto misli
I misli na sto načina, na sto načina se igra i govori.
(…)
Pjeva i razumije na sto načina, ima sto svjetova da ih otkrije,
Sto svjetova koje izmisli, sto svjetova o kojima sanja.
Dijete ima sto jezika (i zatim još sto).
Žalosno da mu ih ukradu devedest i devet škola i kultura.
Odijele mu glavu od tijela, govore mu neka misli bez ruku,
Neka radi bez glave, neka sluša i neka ne govori,
Neka razumije bez radosti.(…)
Kažu mu da sto ne postoji!
A dijete kaže: Sto je sto!“
Loris Malaguzzi

Općenito govoreći,različiti novi alternativni smjerovi u odgoju i obrazovanju djecu javljaju se kao odgovor na kritiku postojećim formiranim sustavima odgoja i obrazovanja. Bilo je pokušaja od strane mnogobrojnih pedagoga koji su nudili nove pedagoške koncepte i pružali različite pristupe po pitanju odgoja i obrazovanja. Svojevrsna kritika postojećim pedagoškim koncepcijama, koji ne zadovoljavaju društvene i individualne potrebe pojedinca,već se okreću uniformiranim stavovima i pristupima odgoja i obrazovanja, ponudila je izlazupravou alternativnimpedagoškimpravcima. Udrugoj polovici 19. stoljeća iprvoj polovici 20. stoljeća,u Europi i Americi pojavljuju se radikalne preobrazbe postojećih odgojno-obrazovnih sustava. Alternativne koncepcijesu tzv. slobodne škole, građanske odgojne inicijative,eksperimentalni modeli, reformni pedagoški pokušajii slično.
Neki od začetnika takvih koncepcija su Maria Montessori, Rudolf Steiner, Celestin Freinet, Loris Malaguzzii drugi predstavnici tzv. reformske pedagogije.
Sve navedene koncepcije imaju zajednički ideju u kojoj vide dijete kao individuu sa svim njegovim sposobnostima, mogućnostima i interesima.Ponuđene koncepcije naglašavaju važnost odgoja bliskog prirodi i potrebama djeteta.
Tema ovoga završnog rada je waldorfska pedagogija, a cilj je bolje upoznati svrhu waldorfske pedagogije,predstaviti ulogu odgajatelja u waldorfskom vrtiću te načelana kojima se temelji samapedagogija.Ova pedagoška koncepcija temeljena je na spoznaji da se istovremeno i skladno mora razvijati djetetov duhovni i fizički život, a svoje korijene nalazi uantropozofskoj nauci. Također, uliteraturikoja se referira na waldorfsku pedagogiju(Carlgren, 1990.), nalazi se misao kako jewaldorfska pedagogija „odgoj kslobodi“.

Dugim riječima, takva pedagoška koncepcija nudi slobodu u djetetovu rastu i razvoju. Na odgojiteljuje da ne koči dijete, niti da mu ne nameće svoja stajališta ili svoj put, već da svakom djetetu kao individui pruži siguran put na kojem će onomoći razviti svoje potencijale koje je njegova duša donijela u ovaj život. Sukladno tome, u waldorfskoj pedagogiji nemaplana i programa već se naglasak stavlja na različitim dnevnim, tjednim i godišnjim ritmovima. Dijete, a i sva ostala ljudska bića, raste i razvija se po ritmovima pa waldorfska pedagogija teži da se približi djetetovoj prirodi i njegovim autentičnim potrebama. Tjelesno i duševno zdravlje djeteta je u neraskidivoj simbiozi i ukoliko jedan dio zaostaje za drugim, događa se nesklad koji može ozbiljno narušiti djetetove zdravlje u cjelini. Zbog toga je nužnoda waldorfski odgajatelj brine o svim segmentima u odgoju djeteta. Sklad fizičkog i duhovnog te voljnog, misaonog i osjećajnog djela omogućuje ljudskom biću sklad duha te se kroz tu ravnotežu, čovjek oblikuje i izražava svoj duhovni dio u fizičkom obliku.

Materijal preuzet sa “Repozitorij Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu“.
Tema : Waldorfska pedagogija u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (pogledaj cijeli rad)
Završni rad autorice / pristupnika : Dora Vudrag
Mentor: doc. dr. sc. Adrijana Višnjić -Jevtić
Čakovec, Rujan 2019.